U periodu od 10.05. do 24.05 2016. godine, stručni tim JU Polimski muzej – Berane sproveo je „Sistematska arheološka istraživanja crkve Svi Sveti“, u narodu poznata kao Sveta Vrača.
Na osnovu pisanih izvora o ovoj crkvi, znamo da se prvi put pominje 1503.godine pa se može pretpostaviti da je podignuta krajem 15. ili početkom 16. vijeka. Sadašnja crkva je samo mali ostatak nekadašnje crkve. Tačnije, kapelica je podignuta u prezviterijumu nekadašnje crkve. Na početku 19. vijeka, usled popuštanja terena prijetila je opasnost da se crkva sruši, pa je demontiran glavni brod, a ostala je samo apsida sa glavnim oltarom.
U njoj se služilo do 1840.godine, kada je napuštena, ali je 1889.godine obnovljena, o čemu svjedoči natpis na nadvratnoj gredi: Crkvu ovu na ruševinama kapel-crkve Svih Svetih podignu srpnja 1889. vrli domorodac kap. Marko Andrić. Služila je kao groblje dobrotskih bratstava Andrića, Dabčevića, Jankovića, Klačevića, Matovića i Miloševića.
Na osnovu zahtjeva Don Anta Dragobratovića, župnika Župe Sv. Mateja, Polimski muzej je dobio saglasnost na predmetna istraživanja.
Crkva Svih Svetih se nalazi u Dobroti, na oko pola kilometra istočno od matične crkve Sv. Matije. Locirnana je na dominantnom uzvišenju koje se uzdiže nad naseljem i cijelim kotorskim zalivom. Na relativno uskoj i zaravnjenoj površini, nalaze se ostaci male kapele podignute 1889. godine. Sasvim je jasno da je ova kapela bila podignuta u prezviterijumu nekadašnje crkve, a da su ostaci zidova narteksa poravnjani sa okolnim terenom.
Na osnovu sprovedenih arheoloških istraživanja dobijeni su svi neophodni podaci o izgledu nekadašnje crkve. Radi se o relativno maloj crkvi sa pravougaonim prezviterijumom na istočnoj i vratima na zapadnoj strani. Narteks crkve je relativno malih dimenzija, spolja dug 8,50 metara a širok 7,67 metara, dok se na istočnoj strani nalazi prostrani pravougaoni prezviterijum, spoljnih dimenzija 7,77 x 5,62 metra. Prezviterijum je uži od narteksa, za debljinu zidova, pa je sa spoljašnje strane naglašen ramenima u širini zida crkve ( 0,80 m.). Narteks je pilastrima podijeljen na tri traveja, od kojih su istočni i zapadni iste širine, oko 2,00 metra, dok je centralni nešto uži i širok je 1,60 metara. Crkva je rađena od grubo tesanih i kvadratno obrađenih kamenih blokova slaganih u pravilne horizontalne redove, spojene krečnim malterom. Zidovi su rađeni sa dva lica i široki su 0,80 metara. Za izgradnju temelja i visokog sokla crkve korišćen je vodonepropusni malter crvene boje, rađen u kreču sa crvenom glinom i prahom opeka, dok je za gradnju zidova korišćen čisti krečni malter sa kamenom rizlom. Vodonepropusnim malterom rađene su i sve podne površine crkve, a njime su bile zaptivene i otkrivene grobnice unutar crkve.Zidovi narteksa su očuvnani u visini izdignutog sokla ili u temeljnoj zoni dok su na prezviterijumu sačuvani do visine luka svoda. Unutar crkve otkriveno je 20 zidanih porodičnih grobnica, različite koncentracije i orijentacije. Idući od ulaza na zapadnoj strani, u zapadnom traveju izgrađene su četiri grobnice sa orijentacijom sjever – jug. Rađene su od dobro pečene opeke, dimenzija 24 x 12 x 5 cm, u kombinaciji sa grubo klesanim kamenim blokovima. U centralnom traveju narteksa nalaze se četiri grobnice, paralelno postavljene, sa orijentacijom istok – zapad.
Očigledno je da je prvobitno izgrađena južna koja se razlikuje po kvalitetu izrade zidova, a imala je i malterisane unutrašnje površine. Ostale grobnice su prislonjene na nju. U istočnom traveju nalazile su se samo dvije grobnice koje zauzimaju centralni prostor traveja, sa orijentacijom istok – zapad.
Na prelazu iz narteksa u prezviterijum otkriveni su ostaci još dvije grobnice, postavljene u nizu, sa orijentacijom sjever – jug. Nažalost, ove dvije grobnice nijesu istražene jer je preko njih izgrađen temelj zapadnog zida male kapele. U prezviterijumu crkve, tačnije u maloj kapeli, otkriveno je šest grobnica, po dvije uz sjeverni i južni temeljni zid i dvije u centralnom dijelu. Grobnice u maloj kapeli, za razliku od onih otkrivenih u narteksu, rađene su od pravilno tesanih kamenih blokova slaganih u ravne horizontalne redove.
Osnove grobnica se nalaze na relativno istoj dubini, rađene su od glinoidnog naboja crvene i žutozelene boje. Na osnovu fragmenata kamenih ploča, možemo reći da su grobnice bile zatvarane velikim kamenim pločama sa profilisdanim falcom za lakše zaptivanje. Na gornjoj strani ploča nalazile su se masivne gvozdene alke sa urezanim žljebom koji je omogućavao da budu ravne sa gornjom površinom.
Oltar je bio ukrašen kamenom plastikom od koje je nađen jedan fragment profilisane oplate i jedan kapitel korintskog stila. Na maloj kapeli postoje dna prozorska otvora, na sjevernoj i južnoj strani, pa možemo pretpostaviti da je crkva imala i prozore u centralnom traveju, dok je iznad ulaznih vrata na zapadnoj strani, postojala kamena rozeta koja se danas nalazi ugrađena iznad vrata male kapele. Možemo pretpostaviti da i kamena oplata ugrađena u vrata male kapele pripada nekadašnjem glavnom ulazu prvobitne crkve
Prilokom rušenja i demontaže crkve i njenog napuštanja 1840. godine, izvršen je i djelimični prenos osteoloških ostataka sahranjenih pokojnika. Kosti su bile uklonjene iz grobnica br. 4,6 i 8, koje se nalaze u narteksu i grobnica br. 13 u prezviterijumu dok su samo djelimično uklonjeni osteološki ostaci u grobnici br. 12. U preostalim rakama nađeni su osteološki ostaci najmanje po dva sahranjena pokojnika dok su u grobnici br. 7, nađeni ostaci pet sahranjenih pokojnika.
Na osnovi pokretnog materijala nađenog u pojedinim grobnicama možemo iznijeti sledeće mišljenje. Sve grobnice su pripadale određenim dobrotskim bratstvima koja su je koristili, i koja su u nju sahranjivani: Andrića, Dabčevića, Jankovića, Klačevića, Matovića i Miloševića.
Novac Marije Terezije
U preostalim grobnim rakama nađene su krunice, medaljoni i uobičajeni inventar grobova 16 – 19. vijeka. Svega u dva slučaja nađen je bronzani ili srebrni novac. U grobu br. 11 jedan jako koridirali srebrni novčić koji bi mogao biti kotorski ili dubrovački, i jedan veći srebrni novac Marije Terezije (1717.-1780), recentrno upotrijebljen zajedno sa bronzanim medaljonima, nađen u grobu br. 15.
Najveći broj priloga (25) nađen je u grobu br. 15, gdje su konstatovani ostaci više sahranjenih pokojnika. Nađeno je mnoštvo bronzanih i srebrnih privezaka i medaljona, kao i kopče tzv. ošvice, košulja i drugih odjevnih predmeta. U gotovo svakoj grobnici nađene su perlice nekadašnjih krunica. Naravno, tačnije hronološko opredjeljenje nađenih grobnih priloga moguće je tek poslije konzervatorskog tretmana kada će biti jasni natpisi i predstave na medaljonima i bronzanim novčićima.