REZULTATI ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA CRKVE SV. NIKOLE (NIKOLJAC)  KOD BIJELOG POLJA

Tokom decembra 2009, i polovinom januara mjeseca 2010. godine, stručna ekipa Polimskog muzeja u Beranama realizovala je projekat „Sistematska arheološka istraživanja unutrašnjosti crkve Sv. Nikole (Nikoljac) kod Bijelog Polja“.

U knjizi „Spomenici kulture Crne Gore“, doslovno stoji:

Crkva Sv. Nikole, koja se u pisanim izvorima 16. i 17. vijeka pominje kao manastir sa bogatom prepisivačkom djelatnošću, nalazi se na gradskom groblju u Nikoljcu u neposrednoj blizini Bijelog Polja. Crkva je u osnovi trobrodna bazilika sa nadvišenim srednjim brodom iz koga direktno, bez postolja, izrasta osmostrana kupola. Na istočnoj strani se nalazi prostrana polukružna apsida, dok je na zapadnoj strani bio prizidan otvoreni drveni trijem. Pored glavnih zapadnih vrata crkva ima i sporedna koja se nalaze na sjevernoj strani. Zidana je od tesanog  kamena, složenog u pravilne horizontalne redove ali je spolja  omalterisana.

Srednji brod crkve je zasveden poluobličastim, a bočni četvrtobličastim svodovima. Kupola se oslanja na četiri masivna stupca. Crkva je osvijetljena sa po tri mala lučna prozora razmještena na sjevernoj, jednim na južnoj strani centralnog broda i sa po tri prozora na bočnim brodovima. Četiri prozora se nalaze  i na kupoli. Smatra se da je crkva živopisana 70-tih godina 16. vijeka.

Sve podne površine crkve su popločane, kvadratno obrađenim, pločama različitih dimenzija  slaganim u nepravilne redove. Rađene su od zelenkastog laporastog kamena. Dosta su neravne ali su klesanjem  uklopljene bez vezivnih spojnica.

Prije otvaranja ispitnih sondi, kamene ploče poda su obelježene arapskim brojevima pa podizane i slagane u trijem crkve.    Po uklanjanju kamenih ploča nejednakih debljina (od 3 do 10 cm), uklonjen je sloj sitnog limskog pijeska, prosječne debljine od 15 do 20 cm, na kojem je izvršena nivelacija poda. Ispod pijeska se nalazio sloj braon mrke zemlje izmiješan sa fragmentima ploča starijeg poda i rijetkim fragmentima fresko maltera. U sloju je prisutan i laporasti zeleni kamen od kojeg je sagrađen zatečeni pod. Na cijelom prostoru crkve, sve do oltarne pregrade vršeno je sahranjivanje pokojnika, i to na relativno istom nivou, prosječne dubine od  0,95 do 110 metara. Grobovi su na nešto plićem nivou u južnom brodu zbog žive stijene otkrivene u osnovi, dok su dublji u centralnom i sjevernom brodu. Istraživanjima je otkrivena, tehnički snimljena i fotografisana 51 grobna cjelina.

U sloju zemlje ispod poda i u zemlji koja predstavlja ispunu grobova, nađeno  je 100  srebrenih i bakarnih novčića, fragmenti keramičkih posuda, mnoštvo staklenih čaša za kandila, fragmenti staklenih kandila i djelovi crkvenog mobilijara. Najbrojniji su nalazi metalnog novca a vrijeme njihovog kovanja donekle opredeljuje i vrijeme zasnivanja i života ovog značajnog vjerskog i kulturnog središta.

U grobu sa zidanom grobnom konstrukcijom (G-13) nađeno je 22 srebrna dinara od kojih 14 pripadaju Vuku Brankoviću a 8 Knezu Lazaru Hrebeljanoviću (1372-1389) ili njegovom sinu Stefanu Lazareviću (1380-1427).

Na srebrnim dinarima Vuka Brankovića, na Aversu: Vladar stoji spreda držeći skiptar sa zastavom na vrhu. Natpis: Vlka sa mekim znacima poslije slova „l“ i na kraju. Na reversu: Spasitelj spreda sjedi na prijestolu sa visokim naslonom držeći objema rukama Jevanđelje na krilu.

Na tri dinara, na aversu:Knez spreda stoji držeći desnom rukom skiptar sa krstom na vrhu. Natpis „KONTE“ ostalo nije čitljivo, na reversu: Spasitelj stoji blagosiljajući desnom rukom i držeći lijevom jevanđelje na grudima. Na pet srebrnih dinara razlika je samo u reversu na kojem je predstava spasitelja koji sprijeda stoji u mandorli blagosiljajući desnom rukom i držeći lijevom rukom Jevanđelje na grudima. Oko mandorle natpis koji nije čitljiv.

S obzirom da natpisi na aversu i reversu nijesu jasni i čitljivi, izuzev natpisa „konte“ postoji velika vjerovatnoća da dinari mogu pripadati i Knezu Lazaru mada mislimo da pripadaju Stefanu Lazarevići jer je uobičajeno kod kovanja novca da se izvjesno vrijeme kuju novci sa predstavama prethodnih vladara.

Što se tiče dubrovačkih novaca nađenih uz temelje sjeveroistočnog masivnog stubca kupole i u grobovima br. 24, 31, 37, možemo reći da pripadaju dinarićima koji se kuju od 1626 do 1767. godine. Nađena su i dva bakarna solda koji pripadaju kraju 18. vijeka.

Dinarić je od najmlađeg dubrovačkog dinara preuzeo i predstave pa je na aversu Sv. Vlaho koji u lijevoj ruci drži biskupski štap i grad, a desnom blagosilja. Na reversu je Isus okružen zvezdicama, koji u lijevoj ruci ima kuglu sa krstom, a desnom blagosilja. Na aversu je natpis „S.BLASIVS RAGVZII“ i godina kovanja, a na reversu je natpis „TVTA SALVS.“ Od četiri nađena dinarića samo je na dva vidljiva godina kovanja: 1676 i 1685, dok bi na dinariću iz groba br.24 mogla da stoji 1680. godina.

Soldi su kovani sa prekidima između 1678 i 1797. godine i vrijedili su pet minca ili 1/6 dinarića. Bili su prvi veći dubrovački bakreni novci. Na aversu je predstava gradskih zidina poprsje Sv. Vlaha koji desnom rukom blagosilja a u lijevoj ruci drži biskupski štap.

Na reversu je Isus koji drži kuglu sa krstom u lijevoj ruci a desnom blagosilja. Oko njega su zvezdice a sa strane po jedan dubrovački grb. Na aversu je natpis CIVITAS RAGVZII dok je godina kovanja ispod gradskih zidina. Na našim solidima je godina: 1790 i1797.

Novac Mletacke republike korišten u okupiranim područjima Dalmacije i Albanije. Vrijednosti je od dva solda a zvao se Gazeta, deminutiv latinske riječi Gaze što znači Blago. Na aversu je predstava venecijanskog lava, okolo natpis: SAN-MAR-VEN, ispod broj II. Na reversu : natpis DALMA  ET  ALBAN
Kovan u periodu 1690-1700.

Veći dio pronađenog novca pripada periodu turske vlasti i uglavnom se radi o srebrnim akčama, posrebrenim asprama i bakarnim parama. Na većini akči i aspri nije čitljiva godina kovanja, a možemo  izdvojiti:

Srebrna aspra Ahmeda III (1703-1730)

Četiri monete od 10 para rađenih u bakru, Na aversu: Tugra sultana Abdula Aziza (1861-18769), oznaka vrijednosti, 10 para; na reversu Kovano u Misiru, godina (vladavine), na  tri je godina  vladavine 4 a na jednom 5,  kovani 1277 ( 1868). ;

Dva primjerka od 20 Para, bakar posrebreni, natpisi slabo ćitljivi ali se može reći da pripada Mahmudu II (1808-1839).

U sloju ispod poda, kao i u pojedinim grobovima nađeno je i dosta austrijskog novca koji je kovan 1816 i 1851. godine. Izdvajamo:

Nekoliko primjeraka od jednog krojcera, Franca II (1792-1835), bakar, kovnica Beč. Na aversu: KK OSTERREICHISCHE SCHEIDEMUNZE, u sredini okrunjeni dvoglavi orao. Na reversu: EIN KREUZER, 1816,A,  ispod natpisa vijenac; ½ KREUZERA

Nekoliko primjeraka od jednog krojcera Franca Jozefa (1848-1916), bakar, kovan u Beču. Na aversu: K K OESTERREICHISCHE SCHEIDEMUNZE u sredini dvoglavi orao sa krunama. Na reversu: 1 KREUZER, 1851, B., zatim 2 KREUZERA i  ¼ KREUZERA.

Kraljevini Srbiji pripada srebrnih 10 para Milana Obrenovića (1868-1889), nikal kovani u Birmingemu. Na aversu: Grb kraljevine Srbije, Na reversu:10 PARA, KRALJEVINA SRBIJA 1883.

Izdvojen je i  nalaz dva novčića iz perioda II svetskog rata i to: 10 lira Emanuela III kovanih 1941. godine i 50 rajsfeninga kovanih 1940. godine.

U sloju zemlje ispod poda nađen je i priličan broj keramičkih fragmenata. Izdvaja se fragment bokala italijanske majolike, manje gleđosane šolje ukrašene braon bojom i fragmenti  gleđosanog tanjira, tamnozelene gleđi.

Fragmentovani lončić sa obodom u obliku ojnohoe, izlivnikom postavljenim između dvije drške. Lonac je rađen od zemlje sa primjesama pijeska, mrke boje pečenja i grube fakture karakteristične za srednjovjekovnu kuhinjsku keramiku.

Pet fragmenata manjeg krčaga rađenog od slabo prečišćene zemlje, sa zaravljenim obodom i jednom manjom trakastom drškom. Braon-mrke je boje pečenja, a vidljivi su i tragovi gleđi koja je stradala u vatri.

Mnoštvo fragmenata kuhinjskog lonca sa širokim i razgrnutim obodom.

U mnoštvu fragmenata staklenih posuda, tačnije malih čaša za kandila, izdvajaju se fragmenti staklenog kandila sa šupljim i zaobljenim obodom ispod kojeg se nalaze  drškice za kačenje. U apsidalnom dijelu, pored navedenog kandila, nađena su i tri bronzana prstena, dvije pločice sedefa sa linearnim predstavama, gvozdeni klinovi i oplate od tankog bakarnog lima.