Knjiga „Velika – velika po vjekovnoj patnji“, autora Branka M. Paunovića, predstavljena je u Polimskom muzeju u Beranama, u ponedjeljak 18. jula 2016.
U predstavljanju ovog veoma značajnog i dragocjenog djela učestvovao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije, koji je napomenuo da je istorija Velike kroz sve vjekove turskog ropstva, a i kasnije, obilježena mučeništvom. Ovo mjesto, nedaleko od Čakora, i gorštaci koji su u njemu živjeli, zaslužuje punu pažnju istoričara i etnologa, a ono što je motivisalo veliki broj autora da pišu o Velici, prema mišljenju Preosvećenog Episkopa Joanikija, jeste, ipak, žrtva Velike i Veličana, odnosno onaj užasni zločin koji se 28. jula 1944. dogodio u ovom malom planinskom selu, a koji je izvršila „Princ Eugen“ divizija u čijem sastavu su bile komšije islamske i katoličke vjere.
„U knjizi su naročito potresne i interesantne priče o stradanju djece. Ta imena mučenika Tomo Vučetić, Mato Simonović i brojna druga djeca, djevojke koje su, čuvajući svoju čast, žive skakale u oganj da izgore zajedno sa svojim roditeljima, sa braćom i sestrama, kao što je to bilo i u Pivi, to je nešto što se pominjalo poslije rata, pa je bilo i potiskivano, ali istina o žrtvama je morala izići na vidjelo.
Ona se probija kroz našu savjest, kroz tamu zaborava, a mi vjerujemo da je Gospod upisao sve te žrtve u knjigu svog vječnog života i ono što je u Božjoj knjizi upisano da će izići na vidjelo, i tako se to i dogodilo. Sa gradnjom crkve Svetih mučenika Kirika i Julite obnovljena je svijest i o veličkoj tragediji, koja je već malo bila počela da slabi i o veličkoj žrtvi odnosno o svetosti te žrtve“, kazao je Vladika budimljansko-nikšićki.
On je naglasio da su mučenici velički dali Velici, u ovo naše vrijeme, nov život, nadahnuli su najplemenitijim osjećanjima njihove potomke i srodnike i sve one koji su, poslednjih decenija, imali dodira sa Velikom.
„Koliko je tu svetih službi prinešeno Bogu u slavu Njegovu, koliko divnih narodnih okupljanja, divnih besjeda, lijepog programa, bratskih susreta, radosti i novog osjećanja za zavičaj. To je sve dar od Boga, a molitvama Svetih mučenika veličkih i tako će biti i ubuduće zato što je svetost tog mjesta i motiv okupljanja takav. To je dan pomena, dan sjećanja, dan narodnog okupljanja i saborovanja, gdje se na svetoj službi sjedinjujemo i mi među sobom i sa žrtvama.
Svetost te žrtve se projavljuje na jedan konkretan način, a to se, naročito, moglo vidjeti prilikom obilježavanja sedamdesetogodišnjice veličkog pokolja kada je na svenarodnom saboru u slavu veličkih mučenika bio i naš Svjatjejši Patrijarh i nekoliko vladika“, rekao je Njegovo Preosveštenstvo.
Žrtva veličkih mučenika motivisala je veliki broj ljudi od znanja i pera da, sa raznih aspekata, osvijetle Veliku i njenu vjekovnu patnju. Među njima je i autor Branko Paunović, kome je, Preosvećeni Episkop Joanikije, ovom prilikom, zahvalio na izuzetnom doprinosu.
„Mi ćemo, ako Bog da, došlo je vrijeme za to, a blagodareći g.-dinu Paunoviću i ostalim autorima koji su pisali o Velici i veličkom stradanju, sav ovaj materijal i ove knjige koristiti kada budemo podnijeli Svetom Arhijerejskom Saboru naš predlog za kanonizaciju veličkih mučenika i novomučenika“, istakao je Njegovo Preosveštenstvo Episkop budimljansko-nikšićki G. Joanikije, ocjenjujući da je g.-din Paunović dao veliki doprinos, kako ovom knjigom, tako i svojim ukupnim zalaganjem i radom.
Bio je predsjednik Odbora za izgradnju crkve Svetih mučenika Kirika i Julite u Velici, ukazivao na Ćafu veličku gdje je, takođe, sagrađena lijepa crkva Svetih apostola Petra i Pavla. Paunović je decenijama skupljao građu i sabrao obiman materijal iz vremena gradnje crkve, te je svu građu kompletirao u promovisanu monografiju, objedinjujući istoriju sela i istoriju gradnje spomen-crkve u Velici.
Izvor
www.eparhija.me